Intervju - Dr Stribor Marković (II deo)

Prvi deo intervjua sa Striborom Маrkovićem, doktorom farmaceutskih nauka i fitoaromaterpautom nalazi se na ovom linku. U prvom delu intervjua možete čitati o nezi kose prirodnim uljima, opadanju kose a takođe ima i nekoliko korisnih recepata. Danas, po dogovoru - drugi deo :)

Kosa.rs: Vaš stav o prirodnoj kozmetici tj. o kozmetici koja se danas naziva prirodnom?

Dr Stribor: Prvo treba definirati razliku eko (bio) i prirodnog. Prirodno može biti svaka kozmetika koja sadrži bar malu količinu prirodne sirovine. Ekološka kozmetika je kompliciranija i zahtjevnija i u njoj se matematički računa udio prirodnih sastojaka. Baš sam pričao s kolegicom i suradnicom Dubravkom Gabrić oko ove teme. Moram priznati da sa sjetom gledam vremena kada su se BIO-kozmetikom bavili entuzijasti kao mi i gledali su ih kao cudo, često i s podsmjehom. Tada su postavljene vrlo visoke granice koji to točno sastojci ulaze u prirodnu odnosno BIO-kozmetiku. Danas doživljavamo da europska birokracija proširuje popis sirovina koje smiju ući u ekološku kozmetiku, ponekad i sastojaka koje prije ne bi ni pomislili staviti u eko kozmetiku. Uskoro će sve postati "BIO". Stoga će svaki proizvođač sam postaviti svoje kriterije, mi smo već napravili tablicu što od tih "BIO" sastojaka nikada nećemo stavljati u kozmetiku. I zato smo uveli pravilo transparentnosti svakog sastojka kako bi sam kupac mogao shvatiti njegovo značenje

.

Kako bilo, sa suradnicima sam razvio "middle road", odnosno srednji put gdje koristimo, uz prirodne sirovine, i korisne sastojke tradicionalne farmacije koji su ne samo neškodljivi nego i korisni, primjerice emulgator lanolin. Zanimljivo, ovaj nježni i ljekoviti emulgator, koji je proslavio Niveu, nije "BIO" niti će to biti, dok je jedan emulgator Lanette SX, koji sadrži za kožu iritativnu tvar natrij-lauril-sulfat, dobio status "BIO".

Nezgoda prirodne kozmetike je u neznanju. I Hrvatska i Srbija je prepuna agresivnog marketinga, ali ako ikoga pitate od predstavnika i djelatnika tih tvrtki da vam objasne sve sastojke prema tzv. INCI nazivima na kutijici, neće o tome imati pojma. Na žalost, o tome neće imati pojma ni dermatolozi koji su specijalizirani za dermokozmetiku, niti velika većina farmaceuta. Svejedno - inzistirajte. Imate na to pravo kao kupci.

Najveća bol "prirodne" kozmetike je dodavanje lijekova koji se ne deklariraju, poput kortikosteroida. U Hrvatskoj je ovaj problem bio izražen, ali se kontrolama postiže kakav takav red. No u Srbiji i Bosni i Hercegovini imate poplavu takvih čudotvornih krema kojima majke znaju mazati male bebe mjesecima. To ostavlja katastrofalne posljedice po zdravlje koji se, što je najgore, ne vide odmah.

Kosa.rs: Ricinusovo ulje se na primer može kupiti i za 2 EUR i za 15 EUR - koja je razlika između ova dva? I između samih ulja koja se prodaju kao nerafinisana postoje velike razlike u ceni, možete li da nam objasnite ovu razliku? Kako da prepoznamo i gde da kupimo kvalitetno ulje?

Dr Stribor: Općenito, postoje dileme oko cijene biljnih ulja. Hladno prešana i nerafinirana su naravno skuplja, no to ne znači da moraju biti bezobrazno skupa. Primjerice, litri organski uzgojenog ricinusa, hladno prešanog, je cijena u Francuskoj 20 eura. Cijena ulja ovisi o dva faktora. Prvi je sama narav sirovine. Primjerice, ulje trputaste lisicine ili sjemenki jagode dobiva se mahom CO2 ekstrakcijom i kako je prinos mali a tehnologija skupa, cijena je vrlo visoka. Dok je s druge strane prinos ricinusa vrlo visok i cijena sirovine je niska. No, cijena ovisi o potražnji. U Hrvatskoj se nekoć uvozilo po nekoliko litara ulja crnog kima, i ono je bilo bolesno skupo: 100mL je ponekad koštalo po 30 i više eura. Sada Hrvatska uvozi 6-8 kontejnera od 200kg ovog ulja i cijena logicno pada na takvu masu: cijena 100mL iznosi 5-6 eura. 

Ponekad je pitanje i koliko "ruku" prijede ulje. Brandirana ulja poput Pranaroma, Oshadhi, Primavera i sličnih su skuplja jer oni sami nabavljaju ta ulja od velikih europskih i svjetskih proizvodaca, pa prepakiraju, pa onda cijenu dijele i uvoznik, i veleprodaja i maloprodaja... U Hrvatskoj smo postali sretni kada je interes postao toliki da su se ulja mogla nabavljati u dovoljno velikim količinama direktno od tih proizvođača, što će nadam se postati i slucaj u Srbiji. Naravno, uvijek je lijepo kada su ulja "domaća". Tada znaju imati vrlo povoljnu cijenu, što znam da je slučaj u vašoj zemlji s nekim vrlo kvalitetnim uljima. No, katkad su neki "proizvođači" samo "šverceri" a tvrde da sami proizvode, no to je već uobicajeni balkanski kolorit poslovanja ovog "regiona".

Kako prepoznati? Naći stručnu osobu koja razumije certifikat analize (plinska kromatografija, fizikalno-kemijska svojstva ulja). Katkad po mirisu - ulje badema uvijek miriše po bademu, ulje ploda divlje ruže uvijek je crveno-narančasto, ulje argana, osim ako nije dezodorizirano, ima neugodan miris... Ali za to treba imati iskustvo da se prepozna samo "prostim okom i nosom".

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Još jednom velika zahvalnost Dr Striboru Markoviću na strpljenju da odgovori na pitanja.