Off-topic četvrtak: "Ubi me prejaka reč"

Јuče mi je kolega pričao kako je čuo razgovor o sebi dvojice drugih kolega, pošto su kancelarije nove a zidovi tanki pa ljudi još uvek nisu svesni da li i ko može da ih čuje. Komentarisali su nešto što im je poslao a komentari su bili tako "lepi" da je on je proveo subotu i nedelju u krevetu. Maltene bolestan. "Ako imaju nešto da mi kažu, zašto mi ne kažu u lice? Neka dođu i neka kažu."



U komšiluku imam jednog malog psa, prilično živahnog, mešanca terijera. Kada šetam mog Duleta (Dule je westie, da pojasnim :) ovaj mali komšijski pas samo što ne polomi kapiju od lajanja i skakanja. To se dešava dok je iza zatvorene kapije.

Međutim, desilo se par puta da je kapija bila otvorena i imao je mogućnost da svoja "оsećanja" iskaže i direktno. I šta je bilo? Pa ništa. Nije bilo lajanja ni najmanje, jednostavno kada nije bio iza zatvorene kapije nije se ni usudio da bar malo zareži, a kamoli da počne da laje. Ako i sami imate psa, možda ste primetili ovaj fenomen.

Slično životinjskom svetu je i ponašanje ljudi (što verujem da ima veze sa bazičnim instinktima) - kada dođe do otvorene konfrontacije između dva hommo sapiensa interakcija će biti dramatično različita u odnosu na onu kada je par ljudi iznad šoljice sa kafama a objekat razgovora po pravilu na bezbednoj udaljenosti. Kada se gledamo oči u oči onda smo na "kuco/maco" а kad odeš par metara dalje možda se setim par sočnih detalja i gde/sa kim si prošao/la sinoć oko deset uveče..



Srbija je zemlja gde je "blejanje" maltene nacionalni sport. A uz blejanje idu i priče. Samo što nekada nismo svesni da naše reči (čuo ih neko ili ne) nisu bezazlene. Ne samo po druge, ja verujem da jednako utiču i na našu dušu. I mogu da bole nekada i gore nego fizički napad.

Šta je "odbrana"? Što bi rekao don Miguel Ruiz - ne shvatajte ništa lično. Ako neko stavi deset ljudi ispred vas, svako će reći neku totalno različitu stvar o vama. Ako vi najjače slušate najgori glas i potom zbog toga patite danima, onda ste u problemu. Ono što ljudi govore nije zbog vas nego zbog njih samih. Ako neko uživa da vas "spušta" ili obeshrabruje, sigurno da ima i svoj razlog za to, koji pritom vama uopšte ne mora biti jasan. I ne treba da vam bude jasan - ako zauzmete jednu zdravu distancu.

Za kraj ovog off-topic posta, citat pomenutog don Miguel Ruiza koji je napisao sjajnu knjigu "Four agreements":

"Reči su najmoćniji alat koji koji imate kao čovek; to je alat koji je magičan. Ali kao mač sa dve oštrice, vaša reč može stvoriti najlepši san, ili vaša reč može uništiti sve oko vas."  Reči su moćnije no što nekad mislimo i sa njihovom upotrebom treba da budemo obazrivi :)


10 comments:

  1. Eh blejanje je izgleda svugdje nacionalni sport :/ Nažalost danas ni lice u lice iskreni razgovori nisu shvaćeni dobronamjerno, kad ljudima kažete što mislite o nekoj situaciji i njihovoj osobnosti oni to shvate kao napad, kao izrugivanje ili ne znam ni ja šta već ne, iako to kažeš u najboljoj mogućoj namjeri neko se uvrijedi, mislim da je to razlog pričanje 'iza leđa', ' zatvorenih vrata' i sl. Teško se je nositi sa ljudima, u životu je bolje raditi sa konjima nego se boriti sa nečijim karakterom :/

    ReplyDelete
    Replies
    1. Da, ponekad je zaista tako nažalost :( Životinje su manje komplikovane :))

      Delete
  2. I ja sam svojevremeno, u sličnim situacijama, reagovala poput tvog druga. Ne mogu da kažem ni danas da sam se posebno izmenila u tom smislu, te da oštre reči samo bezazleno prođu kraj mene, bez ogrebotine. Pa ipak, sada razmišljam racionalnije i dobrim delom mogu da kontrolišem svoja osećanja o spoljnom svetu i svemu što iz njega stiže do moje svesti. Lep tekst!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ista sam i ja što se reakcije tiče, ali trudim se ;)

      Delete
  3. Ne znaš da li je gore to ili kada mejl u kojem ogovaraš jendu osobu, namenjen drugoj, pošalješ onome koga ogovaraš. Znam osobu kojoj se i to desilo. Valjda i zbog takvih, Gugl uvodi mogućnost opozivanja mejla.
    Kada je živa reč u pitanju, nažalost, te mogućnosti nema.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hehehe :) Interensantne su skroz omaške u tim situacijama. Po Frojdu to nije slučajno :d

      Delete
  4. Dugo sam patila kada bih čula takve komentare o sebi.Jedno vreme sam imala potrebu da razgovaram sa tim ljudima i da im objasnim svoje postupke,misleći da ih nisu pravilno razumeli ali sam vremenom shvatila da je to besmisleno jer je izgledalo još gore.Oni su to tumačili kao "eto vidiš da je tačno,sad pokušava da se opravda i izvuče".Onda sam sebi rekla da ću obraćati pažnju samo na komentare onih ljudi koje cenim i do čijeg mi je mišljenja stalo.Držim se i dalje ovog pravila ali priznajem da zaboli i dalje kada čujem neke laži o sebi ma kako nebitni ljudi ih izgovarali,jer ne znam zašto to rade.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Potpuno se slažem a to izmišljanje priča mi nije jasno, to je već ekstremno nešto :-/

      Delete
  5. "Srbija je zemlja gde je "blejanje" maltene nacionalni sport." Potpisujem. :)
    Ovo je citat koji jako volim : "Those Who Mind Don’t Matter, and Those Who Matter Don’t Mind."

    ReplyDelete